For a better experience on MUBI, update your browser.

Western [Rudeš Film Festival 2012]

by virginwolf
Western [Rudeš Film Festival 2012] by virginwolf
Radost, ponos, veselje, zadovoljstvo, odgovornost, panika i očaj. To su osjećaji koji su me preplavili kada mi je Vedran, nonšalantno, u prolazu dobacio: Ej, stari, gle, bil’ ti složio western program za RFF? Radost – sudjelovat ću u nečem divnom što je stvorio moj sin sa svojim prijateljima! Ponos – moj klinjo je pozvao mene, svog starog, da mu napravim dio programa za RFF! Veselje – radim program na RFF-u, la-la, la-la, laaa laaaaa… Zadovoljstvo – sad ću ja njima složit prave stvari, da upoznaju žanr, temu, junake, režisere… Odgovornost – ček’, ček’, polako. Odakle početi? Samo klasični western? Sve? I špageti? I novi val koji počinje… Read more

Radost, ponos, veselje, zadovoljstvo, odgovornost, panika i očaj. To su osjećaji koji su me preplavili kada mi je Vedran, nonšalantno, u prolazu dobacio: Ej, stari, gle, bil’ ti složio western program za RFF?

Radost – sudjelovat ću u nečem divnom što je stvorio moj sin sa svojim prijateljima!
Ponos – moj klinjo je pozvao mene, svog starog, da mu napravim dio programa za RFF!
Veselje – radim program na RFF-u, la-la, la-la, laaa laaaaa…
Zadovoljstvo – sad ću ja njima složit prave stvari, da upoznaju žanr, temu, junake, režisere…
Odgovornost – ček’, ček’, polako. Odakle početi? Samo klasični western? Sve? I špageti? I novi val koji počinje Plesom s vukovima? Kultni predstavnici? Razvoj žanra? Presjek po godinama? Najvažnija djela? Karakteristični redatelji i/ili glumci? Moji najdraži filmovi?
Panika – Ali, zaboga! Vedran je rekao da treba 8 naslova! Osam!!! Što ću s tim?! Osam je malo. Filmova ima na desetke! I sve ih treba pogledati. I crno-bijele, i o usamljenim junacima, i o borbi stočara i ovčara, zlatnoj groznici, rančevima, bandama, pljačkama, kaubojima i indijancima, konjici, tjeranju stoke, bodljikavoj žici, kockarima, o junacima i legendama Divljeg zapada….Jesse James, Buffalo Bill, Wyatt Earp i Doc Holliday, Bik Koji Sjedi, Davy Crockett, Billy the Kid, Geronimo… samo osam! Osam? On je lud!!!
Očaj – Ja ovo ne mogu. Koji film da uvrstim a koji da izbacim? Kako mogu ne stavit jednog Shanea? A gdje je Rio Bravo? Mali veliki čovjek? Točno u podne? Čovjek koji je ubio Liberty Valancea? Kud da uvalim Potjeru? A Tragače i Posljednji vlak iz Gun Hilla? Ovo je nemoguće… Ako stavim U 3.10 za Yumu zašto ne El Dorado? Šta sa Ovčarom? Šta s Divljom hordom? A gdje su tu komedije? Gdje su filmovi po stvarnim likovima Butch Cassidy i Sundance Kid, Pat Garett i Billy the Kid? Možda Obračun kod Table Rocka i nije neko posebno ostvarenje, ali ja sam pola svog dječaštva proveo valjajući se u prašini pucajući iz okreta u „neprijatelje“ Pavla, Vjeku i Joška! Po čemu je Texas je preko rijeke važniji od Nosila je žutu vrpcu? Gdje su tu Dobar, loš, ružan, Za šaku dolara ili Za dolar više, koji, ako ništa drugo, imaju izvanrednu glazbu Ennia Moricconea? Što sa sudskom dramom na tragu Rashomona smještenu na Divlji zapad u prekrasnom moralnom djelu Crni narednik? Kako zaobići razne verzije obračuna kod OK korala? Epska ostvarenja kao što su Bilo jednom na Divljem zapadu ili Open range? Najbolju preradu nekog stranog filma – Sedam veličanstvenih prema Sedam samuraja Akire Kurosawe? Fantastično zabavni filmovi sa Terence Hillom i Bud Spencerom? Redatelji Hawks, Houston, Ford, Wilder, Peckinpach… Pa meni trebaju svi termini svih dana RFF-a!!! I cijeli slijedeći RFF posvećen samo tom divnom, nestalom žanru. Žanru moje mladosti, žanru čije filmove sam gledao sa kaubojskim šeširom na glavi, opasačem oko pasa i pištoljem u ruci, sjedeći na obrnuto postavljenoj stolici koja je glumila konja. Žanru koji je najčešće bio samo mamac za gledaoce da ih privuče u kina, a priče su bile o tragičnim ljubavima, moralnim stavovima, bezvremenskim sukobima dobra i zla, sudskim dramama, socijalnim pitanjima, razmišljanjima o životu i smrti, prijateljstvu, lojalnosti, odgovornosti i dosljednosti. Žanru, na kraju, koji je korjen svih filmova za koje u trailerima duboki glas govori:

Zlo je zavladalo…
(glazba je turobna, ekran je podosta mračan, a kamera polagano kruži spuštajući se prema nekom slabo svijetljenom gradu).

Pomoći nije bilo…
(glazba je još turobnija sa puno timpana i fagota, mrtva tijela svuda, krici, kadrovi se brzo izmjenjuju).

Bio je to kraj…
(glazba postaje neizdrživo mračna i otegnuta, fleševi osvjetljavaju neprepoznatljive spodobe koje očito nešto ubijaju, kolju, ali ne vidimo jasno što se događa).

Ali jedan čovjek će sve to promijeniti…
(glazba ide ka krešendu, slika se zatamnjuje, bljesne munja, kamera ulazi ravno u lice glavnog junaka do gro plana očiju koje izviruju ispod raščupane kose ili šešira dok pljušti kiša).

Njegovo ime je… umetnuti ime
(glazba naglo prestaje uz gromoglasan udarac bubnja, kamera se udaljava i pokazuje cijelu figuru junaka u poluprofilu oko kojeg lepršaju krajevi dugačkog kaputa, a u ruci ima mač/pušku/mitraljez/sofisticirani bacač granata iz budućnosti/light saber /izabrati jedno/. Slika se zatamnjuje uz zvuk karakteristčan za prikazano oružje).
Jebiga, i ja želim vidjeti taj film!!!

No dobro. Bit će potrebni drastični rezovi. Okrutna selekcija. Odstupanja od uvjerenja i odricanja. Rezanje žila. Na mojim rukama.
Dakle, treba odrediti parametre i hrabro se baciti u to. Prvo, zaustavit ću se negdje oko 1970-te. Time otpadaju svi noviji filmovi kao što su Unforgiven, Silverado ili Brzi i mrtvi. Njih ionako stalno recikliraju na TV-u, pa je možebitno da ih je današnja publika pogledala. Preskočit ću i sve one klasične westerne koje također vrte na televiziji u nekim čudnim satima, pa postoji velika vjerojatnost da su današnji matrixovci, starwarsovci i gospodaroprstenovci i to vidjeli, makar dok su bolesni ležali u dnevnom boravku bez snage da drže playstation konzolu u rukama (Shane, Rio Bravo ili Čovjek koji je ubio Liberty Valancea). Nadalje, izbacit ću i sve one koje današnjoj omladini ne mogu zadržati pažnju, jer, na primjer, kamera slijedi konvoj kola s arnjevima koja prave karakterističan krug za logor u real timeu, prateći baš svaka kola dok se ne postave na potrebno mjesto (Crvena rijeka, Winchester ’73, Moja draga Klementina ili Čovjek iz Laramieja). Tipični i najbolji primjeri špageti westerna su isto česti gosti raznih televizijskih stanica (Dobar, loš, ružan, Za šaku dolara, Čovjek zvan Trinity). Okej. Izbacio sam petnaestak filmova. Već mi je lakše. Ostalo je još samo šezdesetdva. Onih najvažnijih.
Dok teško dišem i osjećam oštru bol u grudima određujem nove uvjete. Nastojat ću odabrati filmove u kojima se stalno ne pojavljuju John Wayne, Gary Cooper i James Stewart. Ooops! Sad mi ih je ostalo premalo!

Odabrao sam.
Osam westerna prema pomalo neobičnim kriterijima. Zapravo, sasvim netipičan izbor.

Prvi je neizostavni Poštanska kočija Johna Forda iz 1939, premda ne prvi, ali po mom mišljenju ipak praotac svih westerna. Crno-bijeli kaubojac, koji ima sve: kočiju, indijance, konjicu, tajanstvenog junaka koji počinje kao negativac, John Waynea te barsku damu nježna srca, koja ima više morala od drugih “finih” likova. Likova, koji su se u većini kasnijih djela često ponavljali, čime je, dakle, ovaj film postavio određene kanone, pravila i odrednice dobrog “kaubojca”.

Drugi je Drvo za vješanje Delmer Davesa iz 1959, sa ikonom westerna Gary Cooperom u netipičnoj ulozi doktora sa tajnom, čudnih metoda i odličnim sporednim ulogama George C. Scotta i Karla Maldena. Karakterna studija smještena u središte zlatne groznice, sa odlično ocrtanim slojevitim likovima, dobrog tempa, odlične priče i rada kamere. Poneka sladunjava scena može pokvariti današnji doživljaj ovog djela, ali ne smijemo zaboraviti kada je film napravljen, pa je zapravo čudno da takvih scena nema više. Ovu priču u stvari možemo postaviti u bilo koje vrijeme i bilo koju sredinu i funkcionirat će savršeno, što znači da je western u ovom slučaju samo nužno okruženje za koje se u tom trenutku scenarist i režiser odlučuju.

Treći po redu je El Dorado (1966) Howarda Hawksa, reciklirana verzija razvikanog Rio Brava, sa neizbježnim John Wayneom (opet, premda sam nastojao biti raznovrstan), kao primjer interesantnog idealiziranog pogleda na ta vremena, s dosta komičnih dijaloga, napetosti i akcije (za ono doba – ne uspoređivati sa Nestali u 60 sekundi ili Transporterom). Ipak, skrećem pažnju na specifično oružje Jamesa Caana kao preteču raznim gadgetima koji kasnije obilježavaju razne blockbustere. I, naravno, na sidekicka Arthura Hunnicutta u ulozi Bulla, dobar pandan, ipak nenadmašnom, Walteru Brennanu iz spomenutog Rio Brava.

Slijedeći je Cat Ballou (Elliot Silverstein, 1965), odlična komedija s elementima mjuzikla kao logičan slijed iza vrckavog El Dorada, premda snimljen godinu ranije. Za razliku od također nezaboravnih komedija koje su smještene na Divlji zapad, kao što su Vruća sedla (1974) Mel Brooksa, Pomognite svog lokalnog šerifa (1969) Burta Kennedyja ili crno bijele Calamitty Jane (1953) Davida Butlera, ovaj uradak ima legendarnog Lee Marvina u dvostrukoj ulozi, koju je (zajedno sa svojim konjem!) maestralno odradio.

Sa filmom Probušeni dolar (Giorgio Ferroni, 1966) selimo u Italiju gdje se stvaraju špageti westerni u kakvima su počeli glumiti Clint Eastwood, Lee Van Cleef i Burt Reynolds i drugi, kasnije, poznati glumci. Uz S. Leonea i S. Corbuccia, mnogi talijanski režiseri radili su jednu novu vrst “kaubojaca” na tragu današnjih akcionih filmova sa S. Segalom, J.C. Van Dammom i sličnima u glavnim ulogama. Uvijek je tu prisutan neki junak koji ima neki svoj put i cilj do kojeg dolazi ubijajući sve oko sebe, ispaljujući količine streljiva na kojima bi i Kalašnjikov bio zavidan, nikad ne puneći svoj “sixshooter”. Leoneovi suradnici izmislili su i poseban, karakterističan zvuk pucnja, koji se onda još negdje i odbije, pa proizvodi muziku za uši napaljenih dječaka u prvim redovima, koji sutradan u svom dvorištu glume kauboje i pucaju uzvikujući pijauuuu i pijuuuu. Nema više bang, bang!

I tada idemo u sedamdesete gdje nas očekuje Plavi vojnik (Ralph Nelson, 1970), film brutalniji od Divlje horde Sama Peckinpacha, možda krvoločniji i od početnih scena Spašavanja vojnika Ryana, s realističnijim pogledom na događaje za vrijeme osvajanja nepoznatih prostranstava. Izmasakrirana tijela, krvoproliće, silovanja i moralne dvojbe glavnog junaka, te preispitivanje činjenica o tome tko je loš a tko dobar, glavne su karakteristike ovog uratka i ukazuju na posve nov pristup. Snimljen iste godine kao i Mali veliki čovjek Arthura Penna, s vrlo sličnosti, no po meni snažniji i potresniji, svakako zaslužuje da ga se uvrsti u jedan ovakav pregled žanra.

Nešto idiličniji Jeremiah Johnson iz 1972. godine autora Sydney Pollacka daje uvid u relativno malo eksploatiran podžanr, onaj o traperima i njihovom životu i preživljavanju u bespućima neistraženih krajeva uz stalne opasnosti. Ujedno secira mnoga životna pitanja ne dajući odgovore, već ostavljajući gledaocu da sam donese zaključke ili barem razmišlja o mogućima. Robert Redford se pojavio i poharao srca mnogih djevojaka.

Izbor završava Usamljeni su hrabri Davida Millera iz 1962, jedini film kojeg sam znatno i namjerno izvukao iz skoro dosljedne kronologije prijašnjih filmova. Radi se o sasvim netipičnom westernu koji niti nije “pravi” western. Premda se radi o kauboju starog kova, radnja se zbiva u novije doba u kojima postoje asfalne ceste, kamioni i helikopteri. To je socijalna drama čija tema je neprilagođenost, neprihvaćanje promjena, otuđenost i nestajanje jednog doba i načina života koji je obilježio dekade povijesti SAD-a i generacije djece (uključujući vašeg selektora). Ujedno, ovo remek-djelo je i hommage žanru koji umire kao i njegov glavni junak.

I tako sam iz mnoštva odličnih filmova napravio listu sa ovih osam. Listu, koju bih najradije sad odmah i stalno mijenjao, jer ima boljih, važnijih, tipičnijih i meni dražih. No neću.
Ovim netipičnim odabirom sam, mislim, zadržao raznovrsnost, prijeko potrebnu obzirom da će se filmovi gledati dan za danom, pa bi nekoliko, neminovno sličnih, ugnjavilo gledaoce. A ipak, mislim da sam dotaknuo sve važnije značajke žanra. A onda, možda sam s bar jednim naslovom pogodio “u žicu” nekog iz publike, koji će se zainteresirati za žanr i upitati me: a što još da pogledam? E, pa dragi gledaoče, kupi dovoljno kokica, kole i koštica i zavali se u naslonjač, jer ćeš se nasjediti i nagledati. A to su tek westerni!

Napomena: Svi filmovi spomenuti u ovom tekstu su “must see” i samo su dio velikog opusa.

- Bojan Senjanović

Read less